Imotski pčelari: Živimo od meda, ali radimo k’o pčele

4160 Pogleda Komentiraj
Pčele

Jedna obljetnica vrlo vrijedne udruge ponovno je otvorila pitanje kako se kod vlastite kuće i u svom rodnom kraju može ostati i lijepo živjeti, a sve u suradnji s prirodom. Deseta obljetnica udruge pčelara zapadnog dijela Imotske krajine koja nosi ime “Ulišće”, sa sjedištem u Cisti Provo, protekla je u zanimljivom druženju pedesetak pčelara s toga područja, ali i pčelara koji su im došli u goste iz drugih mjesta piše Slobodna Dalmacija.

– Još 2005. godine osnovali smo udrugu. Bilo nas je šest pčelara u Aržanu, imali smo svega 400 košnica. Uzgojem pčela i proizvodnjom ekološkog zdravog meda, isključivo s ispaše pčela u domaćem okružju, bavili smo se onako amaterski, za vlastiti gušt. No, danas, deset godina poslije, u udruzi “Ulišće” ima nas više od četrdeset, s oko dvije tisuće košnica. Ono što raduje jest da su se mnogi naši mladi mještani iz Ciste, Aržana, Lovreća i drugih mjesta primili uzgoja pčela – veli nam poduzetni predsjednik udruge Mirko Ljubičić.

Rebići uz košnice

Udruga je do sada organizirala niz zanimljivih predavanja, edukativne namjene, kako bi se pčelarima približile moderne metode liječenja pčela, proizvodnje meda i drugo.

– Prošle godine na sajmu “Dalmatina”, med s našega područja, konkretno moj, osvojio je zlatnu medalju za kvalitetu. Kako i neće kada pčele idu u ispašu na bogomdano područje, na naš čisti i zdravi cvijet – veli Ljubičić.

– Može se od meda živjeti – veli jedan od najstarijih uzgajivača, Toma Budić iz Aržana.

– Samo treba više saznanja, više struke u liječenju pčela kada je, primjerice, napadne varoza. Ja imam devedeset košnica, bavim se punih trideset godina pčelarstvom i tvrdim da se na kućnom pragu može živjeti, da mladi ne trebaju ići vani trbuhom za kruhom.

U Cisti Provo, čini se, ozbiljno su shvatili ovaj posao. Ana Rebić potpuno se sa svojom obitelji okrenula proizvodnji meda i uzgoju pčela.

– Moja obitelj prepoznala je u ovome šansu da možemo od meda lijepo živjeti. Uz pomoć kredita HBOR-a kupili smo i stroj za izradu satne osnove za košnice. To je, uz jedan stroj na Klisu, jedini od Pule do Dubrovnika. Puno je koštao, oko 200.000 kuna, ali nam nije žao jer vidimo veliku šansu u proizvodnji meda – veli nam Ana Rebić, koja je kupila i kamion i posebne kontejnere za prijevoz košnica na druge destinacije zbog raznovrsnosti paše.

Mlade treba educirati

– Moj med je lijek. Ne da se hvalim ili da ga reklamiram, već je to tako. U njemu, osim prirode, nema ništa drugo i ne treba mi nikakva reklama. Prodam ga na kućnom pragu i nikakav problem mi nije plasirati ga. Da ga imam dvostruko više, ovako zdrav, prodao bi se isto tako brzo – veli Ana koja namjerava ozbiljnije krenuti u proizvodnju većih količina, ali s istom kvalitetom, zajedno sa svojim sinovima.

– Mi se moramo udružiti, svi proizvođači s područja Imotske krajine, osnovati zadrugu, zajedno izlaziti na sajmove, tržište, dovoditi stručnjake da nas educiraju. Njih moramo i iz vlastitih redova selektirati, a to znači da obrazujemo mlade ljude po pitanju pčela i njihove zaštite. Resurse imamo, polja i brda puna su mirisnog i zdravog cvijeća i trava – veli Mirko Ljubičić.

Na desetu obljetnicu “Ulišća” došli su i pčelari iz Vinjana Donjih, Runovića, Sebišine, s istočnog dijela Imotske krajine.

Očekivali se i oni iz Zagvozda, iz Podbiokovlja. Nije li to dobar znak da će se svi pčelari Imotske krajine naći u jednoj udruzi, zadruzi ili sličnom okupljalištu te još ozbiljnije krenuti u proizvodnju meda.

Komentari

comments

RELATED ITEMS